dijalèktika
dijalèktika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dijalektika |
| G | dijalektike |
| D | dijalektici |
| A | dijalektiku |
| V | dijalektiko |
| L | dijalektici |
| I | dijalektikom |
| množina | |
| N | dijalektike |
| G | dijalektika |
| D | dijalektikama |
| A | dijalektike |
| V | dijalektike |
| L | dijalektikama |
| I | dijalektikama |
Definicija
| 1. | a. vještina, umijeće raspravljanja b. sustav iznošenja argumenata i objašnjenja u kojima se razrješava opreka između proturječnih činjenica i ideja |
| 2. | fil. pov. a. umijeće raspravljanja putem pitanja i odgovora (kod Platona) b. dedukcija koja se zasniva na vjerojatnim mišljenjima (kod Aristotela) c. logika vjerojatnosti i teorija prirodnih grešaka ljudskoga duha (kod Kanta) d. razvoj duha koji napreduje prema sintezi i stalno nastoji razriješiti opreku između svake teze i njezine antiteze (kod Hegela) e. evolucija stvari i pojava, u prirodi i u društvu, prema hegelijanskom konceptu (kod Marxa) |
Etimologija
✧ lat. dialectica ← grč. dialektikḗ (tékhnē): (vještina) raspravljanja
