Hrvatski jezični portal

dijafònija

dijafònija ž

Izvedeni oblici
jednina
N dijafonija
G dijafonije
D dijafoniji
A dijafoniju
V dijafonijo
L dijafoniji
I dijafonijom
množina
N dijafonije
G dijafonija
D dijafonijama
A dijafonije
V dijafonije
L dijafonijama
I dijafonijama
Definicija
1. tehn. fenomen indukcije koji se sastoji u miješanju razgovora dvaju telefonskih krugova
2. glazb. pov. a. u grčkoj teoriji naziv za disonancu b. u muzičkoj teoriji 9—12. st. oznaka za organum
Etimologija
✧ dija- + -fonija