Hrvatski jezični portal

1.	〈gl. im.〉, v. dijeliti
2.	mat. binarna operacija na realnim brojevima: zadanim brojevima a i b pri čemu b nije 0, dijeljenjem se pridružuje realni broj c takav da je a = b·c označava se s a: b = c (dividend, divizor, kvocijent); dijeljenje se analogno definira i za funkcije s realnim vrijednostima

∆ dijeljenje cijelih brojeva s ostatkom za zadane cijele brojeve a i b, b različit od 0, znači takvo određivanje cijelih brojeva q i r da vrijedi a = b·q + r pri čemu je r (ostatak) jednak 0 ili pozitivan, ali manji od b, u slučaju r = 0 a je djeljiv s b bez ostatka; analogno se definira dijeljenje polinoma;
dijeljenje dužine u zadanom omjeru klasični geometrijsko-algebarski zadatak određivanja točke kojom će zadana dužina biti podijeljena na dvije dužine čiji omjer duljina je unaprijed zadan

✧ vidi dȉo