dirigírati
dirigírati (, čime, komu, čemu) nesvrš. 〈prez. dirìgīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dirigirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dirigiram |
2. | dirigiraš |
3. | dirigira |
množina | |
1. | dirigiramo |
2. | dirigirate |
3. | dirigiraju |
futur | |
jednina | |
1. | dirigirat ću |
2. | dirigirat ćeš |
3. | dirigirat će |
množina | |
1. | dirigirat ćemo |
2. | dirigirat ćete |
3. | dirigirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dirigirah |
2. | dirigiraše |
3. | dirigiraše |
množina | |
1. | dirigirasmo |
2. | dirigiraste |
3. | dirigirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dirigirao sam |
2. | dirigirao si |
3. | dirigirao je |
množina | |
1. | dirigirali smo |
2. | dirigirali ste |
3. | dirigirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dirigirao |
2. | bio si dirigirao |
3. | bio je dirigirao |
množina | |
1. | bili smo dirigirali |
2. | bili ste dirigirali |
3. | bili su dirigirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dirigiraj |
množina | |
1. | dirigirajmo |
2. | dirigirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dirigirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dirigirao, dirigirala, dirigiralo | |
dirigirali, dirigirale, dirigirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dirigiran, dirigirana, dirigirano | |
dirigirani, dirigirane, dirigirana |
1. | glazb. upravljati izvođenjem muzičkog djela pokretima ruku, ravnati orkestrom i sl. |
2. | pren. upravljati čijim postupcima; vladati, zapovijedati |
3. | šah iznuđivati sljedeći potez protivnika, kako bi se ostvarili određeni kombinacijski ili drugi elementi |