Hrvatski jezični portal

diskontinuìtēt

diskontinuìtēt m 〈G diskontinuitéta〉

Izvedeni oblici
jednina
N diskontinuitet
G diskontinuiteta
D diskontinuitetu
A diskontinuitet
V diskontinuitete
L diskontinuitetu
I diskontinuitetom
množina
N diskontinuiteti
G diskontinuiteta
D diskontinuitetima
A diskontinuitete
V diskontinuiteti
L diskontinuitetima
I diskontinuitetima
Definicija
1. svojstvo onoga što je diskontinuirano; isprekidanost, nepovezanost, opr. kontinuitet
2. meteor. nagla promjena vrijednosti nekog meteorološkog elementa između dvije susjedne točke
Sintagma
Mohorovičićev diskontinuitet geol. sloj na dubini od 55 km od površine Zemlje gdje je utvrđen porast brzine seizmičkih valova
Etimologija
njem. Diskontinuität, srlat. discontinuatio ≃ discontinuus: nepovezan