doprémiti
doprémiti (što) svrš. 〈prez. dòprēmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòprēmljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dopremiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dopremim |
2. | dopremiš |
3. | dopremi |
množina | |
1. | dopremimo |
2. | dopremite |
3. | dopreme |
futur | |
jednina | |
1. | dopremit ću |
2. | dopremit ćeš |
3. | dopremit će |
množina | |
1. | dopremit ćemo |
2. | dopremit ćete |
3. | dopremit će |
aorist | |
jednina | |
1. | dopremih |
2. | dopremi |
3. | dopremi |
množina | |
1. | dopremismo |
2. | dopremiste |
3. | dopremiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dopremio sam |
2. | dopremio si |
3. | dopremio je |
množina | |
1. | dopremili smo |
2. | dopremili ste |
3. | dopremili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dopremio |
2. | bio si dopremio |
3. | bio je dopremio |
množina | |
1. | bili smo dopremili |
2. | bili ste dopremili |
3. | bili su dopremili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dopremi |
množina | |
1. | dopremimo |
2. | dopremite |
glagolski prilog prošli | |
dopremivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dopremio, dopremila, dopremilo | |
dopremili, dopremile, dopremila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dopremljen, dopremljena, dopremljeno | |
dopremljeni, dopremljene, dopremljena |