Hrvatski jezični portal

dòprijēti

dòprijēti (do čega, do koga) svrš.prez. dȍprēm, imp. dòpri, pril. pr. -ēvši/dòpṟvši, prid. rad. dȍprō/dȍpṟla ž

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
doprijeti
 
prezent
jednina
1. doprem
2. dopreš
3. dopre
množina
1. dopremo
2. doprete
3. dopru
 
futur
jednina
1. doprijet ću
2. doprijet ćeš
3. doprijet će
množina
1. doprijet ćemo
2. doprijet ćete
3. doprijet će
 
aorist
jednina
1. doprijeh
2. doprije
3. doprije
množina
1. doprijesmo
2. doprijeste
3. dopriješe
 
perfekt
jednina
1. dopro sam
2. dopro si
3. dopro je
množina
1. doprli smo
2. doprli ste
3. doprli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam dopro
2. bio si dopro
3. bio je dopro
množina
1. bili smo doprli
2. bili ste doprli
3. bili su doprli
 
imperativ
jednina
2. dopri
množina
1. doprimo
2. doprite
 
glagolski prilog prošli
doprijevši
 
glagolski pridjev aktivni
dopro, doprla, doprlo
doprli, doprle, doprla
Definicija
1. doći do mjesta ili do osobe uz napor koji je potrebno uložiti
2. šireći se postajati sve laganiji i slabiji, širiti se snagom koja prema kraju biva sve manja (o zvukovima iz daljine, šumovima, idejama, novostima itd.)
Etimologija
✧ do-1 + prasl. *perti: pritisnuti (rus. perét': tiskati)