doplòviti
doplòviti svrš. 〈prez. dòplovīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. doplòvio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
doploviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | doplovim |
2. | doploviš |
3. | doplovi |
množina | |
1. | doplovimo |
2. | doplovite |
3. | doplove |
futur | |
jednina | |
1. | doplovit ću |
2. | doplovit ćeš |
3. | doplovit će |
množina | |
1. | doplovit ćemo |
2. | doplovit ćete |
3. | doplovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | doplovih |
2. | doplovi |
3. | doplovi |
množina | |
1. | doplovismo |
2. | doploviste |
3. | doploviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | doplovio sam |
2. | doplovio si |
3. | doplovio je |
množina | |
1. | doplovili smo |
2. | doplovili ste |
3. | doplovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam doplovio |
2. | bio si doplovio |
3. | bio je doplovio |
množina | |
1. | bili smo doplovili |
2. | bili ste doplovili |
3. | bili su doplovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | doplovi |
množina | |
1. | doplovimo |
2. | doplovite |
glagolski prilog prošli | |
doplovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
doplovio, doplovila, doplovilo | |
doplovili, doplovile, doplovila |