dònijēti
dònijēti (dònesti) svrš. 〈prez. donèsēm, pril. pr. -ēvši, imp. donèsi, prid. rad. dȍnio/dȍnijēla ž, prid. trp. donèsen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
donijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | donesem |
2. | doneseš |
3. | donese |
množina | |
1. | donesemo |
2. | donesete |
3. | donesu |
futur | |
jednina | |
1. | donijet ću |
2. | donijet ćeš |
3. | donijet će |
množina | |
1. | donijet ćemo |
2. | donijet ćete |
3. | donijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | donesoh / donijeh |
2. | donese / donije |
3. | donese / donije |
množina | |
1. | donesosmo / donijesmo |
2. | donesoste / donijeste |
3. | donesoše / doniješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | donio sam |
2. | donio si |
3. | donio je |
množina | |
1. | donijeli smo |
2. | donijeli ste |
3. | donijeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam donio |
2. | bio si donio |
3. | bio je donio |
množina | |
1. | bili smo donijeli |
2. | bili ste donijeli |
3. | bili su donijeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | donesi |
množina | |
1. | donesimo |
2. | donesite |
glagolski prilog prošli | |
donijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
donio, donijela, donijelo | |
donijeli, donijele, donijela | |
glagolski pridjev pasivni | |
donijet / donesen, donijeta / donesena, donijeto / doneseno | |
donijeti / doneseni, donijete / donesene, donijeta / donesena |
1. | (komu, što) prenijeti što od nekud, uručiti komu [donijeti presudu; donijeti zakon; donijeti odluku], opr. odnijeti |
2. | (koga) održati plod do roka porođaja, opr. pobaciti, izvrći, prenijeti |
3. | (što) objaviti, usvojiti (zakon i sl.) |
4. | (, komu što) biti izravno koristan u materijalnom smislu i izraženo u novcu, koristiti, omogućavati zaradu [donijeti dobit; donijeti zaradu; donijeti dividende] |