Hrvatski jezični portal

dònijēti

dònijēti (dònesti) svrš.prez. donèsēm, pril. pr. -ēvši, imp. donèsi, prid. rad. dȍnio/dȍnijēla ž, prid. trp. donèsen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
donijeti
 
prezent
jednina
1. donesem
2. doneseš
3. donese
množina
1. donesemo
2. donesete
3. donesu
 
futur
jednina
1. donijet ću
2. donijet ćeš
3. donijet će
množina
1. donijet ćemo
2. donijet ćete
3. donijet će
 
aorist
jednina
1. donesoh / donijeh
2. donese / donije
3. donese / donije
množina
1. donesosmo / donijesmo
2. donesoste / donijeste
3. donesoše / doniješe
 
perfekt
jednina
1. donio sam
2. donio si
3. donio je
množina
1. donijeli smo
2. donijeli ste
3. donijeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam donio
2. bio si donio
3. bio je donio
množina
1. bili smo donijeli
2. bili ste donijeli
3. bili su donijeli
 
imperativ
jednina
2. donesi
množina
1. donesimo
2. donesite
 
glagolski prilog prošli
donijevši
 
glagolski pridjev aktivni
donio, donijela, donijelo
donijeli, donijele, donijela
 
glagolski pridjev pasivni
donijet / donesen, donijeta / donesena, donijeto / doneseno
donijeti / doneseni, donijete / donesene, donijeta / donesena
Definicija
1. (komu, što) prenijeti što od nekud, uručiti komu [donijeti presudu; donijeti zakon; donijeti odluku], opr. odnijeti
2. (koga) održati plod do roka porođaja, opr. pobaciti, izvrći, prenijeti
3. (što) objaviti, usvojiti (zakon i sl.)
4. (, komu što) biti izravno koristan u materijalnom smislu i izraženo u novcu, koristiti, omogućavati zaradu [donijeti dobit; donijeti zaradu; donijeti dividende]
Frazeologija
donijeti na tanjuru dati kome tko nije uložio nikakav trud
Etimologija
✧ do-1 + v. nesti