dopisívati se
dopisívati se (s kim) nesvrš. 〈prez. dopìsujēm se, pril. sad. dopìsujūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dopisivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dopisujem |
2. | dopisuješ |
3. | dopisuje |
množina | |
1. | dopisujemo |
2. | dopisujete |
3. | dopisuju |
futur | |
jednina | |
1. | dopisivat ću |
2. | dopisivat ćeš |
3. | dopisivat će |
množina | |
1. | dopisivat ćemo |
2. | dopisivat ćete |
3. | dopisivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dopisivah |
2. | dopisivaše |
3. | dopisivaše |
množina | |
1. | dopisivasmo |
2. | dopisivaste |
3. | dopisivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dopisivao sam |
2. | dopisivao si |
3. | dopisivao je |
množina | |
1. | dopisivali smo |
2. | dopisivali ste |
3. | dopisivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dopisivao |
2. | bio si dopisivao |
3. | bio je dopisivao |
množina | |
1. | bili smo dopisivali |
2. | bili ste dopisivali |
3. | bili su dopisivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dopisuj |
množina | |
1. | dopisujmo |
2. | dopisujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dopisujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dopisivao, dopisivala, dopisivalo | |
dopisivali, dopisivale, dopisivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dopisivan, dopisivana, dopisivano | |
dopisivani, dopisivane, dopisivana |