Hrvatski jezični portal

doàjēn

doàjēn (doajȇn) m 〈G doajéna〉

Izvedeni oblici
jednina
N doajen
G doajena
D doajenu
A doajena
V doajene
L doajenu
I doajenom
množina
N doajeni
G doajena
D doajenima
A doajene
V doajeni
L doajenima
I doajenima
jednina
N doajen
G doajena
D doajenu
A doajena
V doajene
L doajenu
I doajenom
množina
N doajeni
G doajena
D doajenima
A doajene
V doajeni
L doajenima
I doajenima
Definicija
najugledniji ili najstariji član
1. diplomatskog zbora
2. nekog drugoga uglednog skupa [doajen naše književnosti]
Etimologija
fr. doyen