dȍgma
dȍgma ž 〈G mn dȏgmā/-ī〉
jednina | |
---|---|
N | dogma |
G | dogme |
D | dogmi |
A | dogmu |
V | dogmo |
L | dogmi |
I | dogmom |
množina | |
N | dogme |
G | dogama / dogma / dogmi |
D | dogmama |
A | dogme |
V | dogme |
L | dogmama |
I | dogmama |
1. | pov. u antičko doba, odluka, naredba vlasti |
2. | temeljna teza, tvrdnja ili zasada nekog filozofa ili filozofske škole koje se smatraju neupitnima, neoborivim polazištima cijelog filozofskog sustava |
3. | teol. učenje ili nauk što služi kao pravilo u vjerovanju ili oblikovanju kakve doktrine, službena vjerska doktrina, ob. što je naviješteno od Boga |
4. | mnijenje koje se bez kritičkog provjeravanja i bez obzira na konkretne mogućnosti njegove primjene usvaja kao neoborivo |
5. | pren. stav koji se ne može kritizirati, o kojem nema spora, apsolutiziran, neprijeporan nauk, sud |