dȏći
dȏći (do koga ili čega, komu, na što) svrš. 〈prez. dȏđēm, imp. dóđi, prid. rad. dȍšao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
doći | |
prezent | |
jednina | |
1. | dođem |
2. | dođeš |
3. | dođe |
množina | |
1. | dođemo |
2. | dođete |
3. | dođu |
futur | |
jednina | |
1. | doći ću |
2. | doći ćeš |
3. | doći će |
množina | |
1. | doći ćemo |
2. | doći ćete |
3. | doći će |
aorist | |
jednina | |
1. | dođoh |
2. | dođe |
3. | dođe |
množina | |
1. | dođosmo |
2. | dođoste |
3. | dođoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | došao sam |
2. | došao si |
3. | došao je |
množina | |
1. | došli smo |
2. | došli ste |
3. | došli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam došao |
2. | bio si došao |
3. | bio je došao |
množina | |
1. | bili smo došli |
2. | bili ste došli |
3. | bili su došli |
imperativ | |
jednina | |
2. | dođi |
množina | |
1. | dođimo |
2. | dođite |
glagolski prilog prošli | |
došavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
došao, došla, došlo | |
došli, došle, došla |