dokazívati
dokazívati (što) nesvrš. 〈prez. dokàzujēm, pril. sad. dokàzujūći, prid. trp. dokàzīvān, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dokazivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dokazujem |
2. | dokazuješ |
3. | dokazuje |
množina | |
1. | dokazujemo |
2. | dokazujete |
3. | dokazuju |
futur | |
jednina | |
1. | dokazivat ću |
2. | dokazivat ćeš |
3. | dokazivat će |
množina | |
1. | dokazivat ćemo |
2. | dokazivat ćete |
3. | dokazivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dokazivah |
2. | dokazivaše |
3. | dokazivaše |
množina | |
1. | dokazivasmo |
2. | dokazivaste |
3. | dokazivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dokazivao sam |
2. | dokazivao si |
3. | dokazivao je |
množina | |
1. | dokazivali smo |
2. | dokazivali ste |
3. | dokazivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dokazivao |
2. | bio si dokazivao |
3. | bio je dokazivao |
množina | |
1. | bili smo dokazivali |
2. | bili ste dokazivali |
3. | bili su dokazivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dokazuj |
množina | |
1. | dokazujmo |
2. | dokazujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dokazujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dokazivao, dokazivala, dokazivalo | |
dokazivali, dokazivale, dokazivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dokazivan, dokazivana, dokazivano | |
dokazivani, dokazivane, dokazivana |