dȍkāz
dȍkāz (dókaz) m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dokaz |
| G | dokaza |
| D | dokazu |
| A | dokaz |
| V | dokaze |
| L | dokazu |
| I | dokazom |
| množina | |
| N | dokazi |
| G | dokaza |
| D | dokazima |
| A | dokaze |
| V | dokazi |
| L | dokazima |
| I | dokazima |
| jednina | |
| N | dokaz |
| G | dokaza |
| D | dokazu |
| A | dokaz |
| V | dokaze |
| L | dokazu |
| I | dokazom |
| množina | |
| N | dokazi |
| G | dokaza |
| D | dokazima |
| A | dokaze |
| V | dokazi |
| L | dokazima |
| I | dokazima |
Definicija
| 1. | činjenica ili argument kojemu je cilj da utvrdi istinu u vezi s nekom činjenicom, ukupnost razloga koji omogućuju da se utvrdi istinitost neke tvrdnje te postojanje ili nepostojanje nekog čina ili djela [dokaz teorema; bjelodan (itd.) dokaz] |
| 2. | proces prosudbe čega: test [dokaz njegova znanja je ova knjiga] |
Etimologija
✧ vidi dokázati
