dokusúriti
dokusúriti (koga, što) svrš. 〈prez. dokùsūrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dokùsūren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokusuriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokusurim |
| 2. | dokusuriš |
| 3. | dokusuri |
| množina | |
| 1. | dokusurimo |
| 2. | dokusurite |
| 3. | dokusure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokusurit ću |
| 2. | dokusurit ćeš |
| 3. | dokusurit će |
| množina | |
| 1. | dokusurit ćemo |
| 2. | dokusurit ćete |
| 3. | dokusurit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dokusurih |
| 2. | dokusuri |
| 3. | dokusuri |
| množina | |
| 1. | dokusurismo |
| 2. | dokusuriste |
| 3. | dokusuriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokusurio sam |
| 2. | dokusurio si |
| 3. | dokusurio je |
| množina | |
| 1. | dokusurili smo |
| 2. | dokusurili ste |
| 3. | dokusurili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokusurio |
| 2. | bio si dokusurio |
| 3. | bio je dokusurio |
| množina | |
| 1. | bili smo dokusurili |
| 2. | bili ste dokusurili |
| 3. | bili su dokusurili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokusuri |
| množina | |
| 1. | dokusurimo |
| 2. | dokusurite |
| glagolski prilog prošli | |
| dokusurivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokusurio, dokusurila, dokusurilo | |
| dokusurili, dokusurile, dokusurila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokusuren, dokusurena, dokusureno | |
| dokusureni, dokusurene, dokusurena | |
Definicija
ekspr. uništiti koga, učiniti kraj; dokrajčiti
Etimologija
✧ do-1 + v. kusur
