dokúpiti
dokúpiti (što) svrš. 〈prez. dòkūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòkūpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokupim |
| 2. | dokupiš |
| 3. | dokupi |
| množina | |
| 1. | dokupimo |
| 2. | dokupite |
| 3. | dokupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokupit ću |
| 2. | dokupit ćeš |
| 3. | dokupit će |
| množina | |
| 1. | dokupit ćemo |
| 2. | dokupit ćete |
| 3. | dokupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dokupih |
| 2. | dokupi |
| 3. | dokupi |
| množina | |
| 1. | dokupismo |
| 2. | dokupiste |
| 3. | dokupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokupio sam |
| 2. | dokupio si |
| 3. | dokupio je |
| množina | |
| 1. | dokupili smo |
| 2. | dokupili ste |
| 3. | dokupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokupio |
| 2. | bio si dokupio |
| 3. | bio je dokupio |
| množina | |
| 1. | bili smo dokupili |
| 2. | bili ste dokupili |
| 3. | bili su dokupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokupi |
| množina | |
| 1. | dokupimo |
| 2. | dokupite |
| glagolski prilog prošli | |
| dokupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokupio, dokupila, dokupilo | |
| dokupili, dokupile, dokupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokupljen, dokupljena, dokupljeno | |
| dokupljeni, dokupljene, dokupljena | |
Definicija
| 1. | kúpiti uz ono što je već kupljeno [dokupiti još pet kilograma voća] |
| 2. | kupiti toliko da što bude cjelovito [dokupiti radni staž] |
Etimologija
✧ do-1 + v. kúpiti
