dojáviti
dojáviti (što) svrš. 〈prez. dòjāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòjāvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dojaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dojavim |
| 2. | dojaviš |
| 3. | dojavi |
| množina | |
| 1. | dojavimo |
| 2. | dojavite |
| 3. | dojave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dojavit ću |
| 2. | dojavit ćeš |
| 3. | dojavit će |
| množina | |
| 1. | dojavit ćemo |
| 2. | dojavit ćete |
| 3. | dojavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dojavih |
| 2. | dojavi |
| 3. | dojavi |
| množina | |
| 1. | dojavismo |
| 2. | dojaviste |
| 3. | dojaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dojavio sam |
| 2. | dojavio si |
| 3. | dojavio je |
| množina | |
| 1. | dojavili smo |
| 2. | dojavili ste |
| 3. | dojavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dojavio |
| 2. | bio si dojavio |
| 3. | bio je dojavio |
| množina | |
| 1. | bili smo dojavili |
| 2. | bili ste dojavili |
| 3. | bili su dojavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dojavi |
| množina | |
| 1. | dojavimo |
| 2. | dojavite |
| glagolski prilog prošli | |
| dojavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dojavio, dojavila, dojavilo | |
| dojavili, dojavile, dojavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dojavljen, dojavljena, dojavljeno | |
| dojavljeni, dojavljene, dojavljena | |
Definicija
javiti kome kakvu vijest ili informaciju (često u povjerenju)
Etimologija
✧ do-1 + v. javiti
