dòmisliti
dòmisliti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. dòmišljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| domisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | domislim |
| 2. | domisliš |
| 3. | domisli |
| množina | |
| 1. | domislimo |
| 2. | domislite |
| 3. | domisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | domislit ću |
| 2. | domislit ćeš |
| 3. | domislit će |
| množina | |
| 1. | domislit ćemo |
| 2. | domislit ćete |
| 3. | domislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | domislih |
| 2. | domisli |
| 3. | domisli |
| množina | |
| 1. | domislismo |
| 2. | domisliste |
| 3. | domisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | domislio sam |
| 2. | domislio si |
| 3. | domislio je |
| množina | |
| 1. | domislili smo |
| 2. | domislili ste |
| 3. | domislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam domislio |
| 2. | bio si domislio |
| 3. | bio je domislio |
| množina | |
| 1. | bili smo domislili |
| 2. | bili ste domislili |
| 3. | bili su domislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | domisli |
| množina | |
| 1. | domislimo |
| 2. | domislite |
| glagolski prilog prošli | |
| domislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| domislio, domislila, domislilo | |
| domislili, domislile, domislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| domišljen, domišljena, domišljeno | |
| domišljeni, domišljene, domišljena | |
Definicija
| 1. | (, što) do kraja, potpuno promisliti, potpuno oblikovati stav o čemu mišljenjem |
| 2. | (se) dosjetiti se, usp. domišljati se |
Onomastika
♦ pr.: Dòmislić (Vinkovci), Dòmislović (120, Varaždin, Prigorje), Domišljánović (Zlatar Bistrica, Zagreb)
Etimologija
✧ do-1 + v. misliti
