dominus
dominus (izg. dȍminus) m
Definicija
| 1. | pov. pravn. u rimskom pravu otac obitelji |
| 2. | pov. a. od cara Dioklecijana carski epitet, (apsolutni) gospodar (neovisan o senatu) b. u srednjem vijeku titula koja se pridodavala vladaru i državnim visokodostojanstvenicima |
| 3. | (Dominus) kat. u liturgiji naziv za Isusa, Boga |
Sintagma
∆ dominus vobiscum (izg. dominus vobískum) Gospodin s vama, liturgijski pozdrav kojim svećenik i đakon pozdravljaju skupljene vjernike, a izražava istodobno i želju i tvrdnju
Etimologija
✧ lat.: (izvorno zn.) gospodar domusa ≃ domus: kuća
