dominus
dominus (izg. dȍminus) m
1. | pov. pravn. u rimskom pravu otac obitelji |
2. | pov. a. od cara Dioklecijana carski epitet, (apsolutni) gospodar (neovisan o senatu) b. u srednjem vijeku titula koja se pridodavala vladaru i državnim visokodostojanstvenicima |
3. | (Dominus) kat. u liturgiji naziv za Isusa, Boga |