Hrvatski jezični portal

manja dolina; udolina

⃟ ni u brdo ni u dol, v. brdo ⃟

♦ pr. (prema svojstvu lokaliteta doseljenja): Dȏl (Karlovac, Pokuplje), Dòlački (180, Velika Gorica, Čazma, Prigorje, Banovina), Dòlak (Virovitica, Rijeka, Podravina), Dòlan (Ivanić Grad), Dòlanc, Dòlančić (110, Donji Miholjac), Dòlanskī (Dolànjskī) (Jastrebarsko, Bjelovar, Pokuplje), Dòlar (110, Čakovec, Varaždin, Križevci), Dólci (Split, sred. Dalmacija), Dòlčić (160, Donja Stubica, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dòlečki (Karlovac), Dòlenac (Petrinja, Banovina, Pokuplje), Dòlenc (150, Varaždin, Zagreb), Dòlēnčić (210, Čakovec, Moslavina, Podravina), Dòlenec (Dolénec) (880, Koprivnica, Podravina, Međimurje, Zagorje), Dòlenec Čȉžmek (Donja Stubica), Dolènskī (Bjelovar), Dòlenjak (Dugo Selo), Dòličkī (Krapina, Požega), Dólić (540, Kordun, Zagora, I Slavonija, Banovina), Dòlina (Dubrovnik, Split), Dòlinac (110, Podravska Slatina, Podravina), Dòlinār (140, Ozalj, Pokuplje, Primorje), Dòlinić (Pakrac, Banovina), Dolìnščak (Dolinščȃk) (Čakovec, Rovinj), Dòlinšek (Osijek, Pula), Dòloš (Kutina), Dòlošćak (Dološćȃk) (Koprivnica), Dòlošić (Našice, Slavonija), Dòlovčak (Dolovčȃk) (240, Krapina, Zagreb), Dòlović (Čakovec) Dòlovski (Dolòvskī) (110, Zagorje, Podravina, Primorje), Dòlskī (Zagorje), Dòlšak (Klanjec), Dòlušić (Delnice, Primorje, Z Slavonija), Dóljac (Ozalj), Dòljak (Rijeka), Dóljan (Zagreb), Doljánac (Valpovo, Biograd, Slavonija), Dóljanin (200, Sinj, Split), Dòljankić (Ðakovo)
◊ top. (često u mikrotop. kao ime ili dio naselja): Dóčić, Dȏl, Dólčani (Istra, etnik kao ojkonim), Dóli, Dolìna, Dòlīnci (etnik kao ojkonim), Dóljani (Dȍljāni); (složenice tipa): Mẕkodōl, Rázdōlje, Sùhodōl

✧ prasl. i stsl. dolъ (rus. dol, polj. dół) ← ie. *dhol- (grč. thólos: kupola, got. dals: dolina)