vjȅrenīk
vjȅrenīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vjerenik |
| G | vjerenika |
| D | vjereniku |
| A | vjerenika |
| V | vjereniče |
| L | vjereniku |
| I | vjerenikom |
| množina | |
| N | vjerenici |
| G | vjerenika |
| D | vjerenicima |
| A | vjerenike |
| V | vjerenici |
| L | vjerenicima |
| I | vjerenicima |
Definicija
reg., v. zaručnik
Etimologija
✧ vidi vjȅra
