vȉtēz
vȉtēz m 〈V -ēže, N mn vìtezovi/-i knjiš.〉
jednina | |
---|---|
N | vitez |
G | viteza |
D | vitezu |
A | viteza |
V | viteže |
L | vitezu |
I | vitezom |
množina | |
N | vitezovi |
G | vitezova |
D | vitezovima |
A | vitezove |
V | vitezovi |
L | vitezovima |
I | vitezovima |
1. | pov. a. pripadnik plemićkog staleža b. ratnik, konjanik c. pripadnik viteškog reda, član posebne srednjovjekovne ratničke ili oružane organizacije |
2. | nosilac posebno dodijeljena naslova |
3. | pren. a. ekspr. onaj koji se ponaša časno, plemenito, od riječi b. knjiš. onaj koji je zadobio nečiju ljubav [biti vitezom nečijeg srca] |