Hrvatski jezični portal

vrátiti

vrátiti (se) svrš.prez. vrȃtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. vrȃćen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
vratiti
 
prezent
jednina
1. vratim
2. vratiš
3. vrati
množina
1. vratimo
2. vratite
3. vrate
 
futur
jednina
1. vratit ću
2. vratit ćeš
3. vratit će
množina
1. vratit ćemo
2. vratit ćete
3. vratit će
 
aorist
jednina
1. vratih
2. vrati
3. vrati
množina
1. vratismo
2. vratiste
3. vratiše
 
perfekt
jednina
1. vratio sam
2. vratio si
3. vratio je
množina
1. vratili smo
2. vratili ste
3. vratili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam vratio
2. bio si vratio
3. bio je vratio
množina
1. bili smo vratili
2. bili ste vratili
3. bili su vratili
 
imperativ
jednina
2. vrati
množina
1. vratimo
2. vratite
 
glagolski prilog prošli
vrativši
 
glagolski pridjev aktivni
vratio, vratila, vratilo
vratili, vratile, vratila
 
glagolski pridjev pasivni
vraćen, vraćena, vraćeno
vraćeni, vraćene, vraćena
Definicija
1. (koga, što) dati natrag ono što je uzeto, oteto, posuđeno, dobiveno od koga [vratiti dug; vratiti knjigu]
2. dobiti, steći, povratiti ono što je netko imao, što je bilo izgubljeno
3. učiniti da tko pođe natrag na mjesto odakle je došao
4. uzvratiti komu što [vratiti udarac]
5. (se) a. doći natrag, doći onamo odakle je netko pošao [vratiti se kući] b. ponovno otići onamo kamo je već jednom netko išao [vratit ću se dogodine] c. ponovno se početi baviti nečim nakon prekida [vratiti se na stari posao] d. ponovno se pojaviti, očitovati, povratiti se e. nastaviti govoriti o nekoj temi nakon digresije [vratimo se predmetu]
Etimologija
prasl. *vortiti (stsl. vratiti, rus. vorotít', polj. wrócić), lit. vartyti: okretati ≃ v. vrtjeti