vrȁćati
vrȁćati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vraćati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vraćam |
2. | vraćaš |
3. | vraća |
množina | |
1. | vraćamo |
2. | vraćate |
3. | vraćaju |
futur | |
jednina | |
1. | vraćat ću |
2. | vraćat ćeš |
3. | vraćat će |
množina | |
1. | vraćat ćemo |
2. | vraćat ćete |
3. | vraćat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vraćah |
2. | vraćaše |
3. | vraćaše |
množina | |
1. | vraćasmo |
2. | vraćaste |
3. | vraćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vraćao sam |
2. | vraćao si |
3. | vraćao je |
množina | |
1. | vraćali smo |
2. | vraćali ste |
3. | vraćali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vraćao |
2. | bio si vraćao |
3. | bio je vraćao |
množina | |
1. | bili smo vraćali |
2. | bili ste vraćali |
3. | bili su vraćali |
imperativ | |
jednina | |
2. | vraćaj |
množina | |
1. | vraćajmo |
2. | vraćajte |
glagolski prilog sadašnji | |
vraćajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vraćao, vraćala, vraćalo | |
vraćali, vraćale, vraćala | |
glagolski pridjev pasivni | |
vraćan, vraćana, vraćano | |
vraćani, vraćane, vraćana |