vìdīk
vìdīk m 〈G vidíka, N mn vidíci〉
jednina | |
---|---|
N | vidik |
G | vidika |
D | vidiku |
A | vidik |
V | vidiče |
L | vidiku |
I | vidikom |
množina | |
N | vidici |
G | vidika |
D | vidicima |
A | vidike |
V | vidici |
L | vidicima |
I | vidicima |
1. | pogled, izgled, prostor koji se može obuhvatiti pogledom [otvara se, puca vidik (na nešto) pogled se širi, otvara se pogled na nešto] |
2. | granica do koje dopire pogled, obzor i horizont [biti na vidiku pomaljati se, približavati se na blizinu s koje oko može razabrati; izgubiti se, iščeznuti, nestati, otići s vidika izgubiti se iz vida, ne vidjeti se više, ne biti više vidljiv] |
3. | (ob. mn) pren. shvaćanje, poimanje stvari i svijeta [vidik (vidici) se širi (e), suzuje (u) znanje, iskustvo, mudrost postaju širi (veći), uži (manji)] |