Hrvatski jezični portal

vȉla

vȉla ž 〈G mn vȋlā〉

Izvedeni oblici
jednina
N vila
G vile
D vili
A vilu
V vilo
L vili
I vilom
množina
N vile
G vila
D vilama
A vile
V vile
L vilama
I vilama
Definicija
arhit.
1. kuća, ob. okružena vrtom, građena samostalno; omogućuje potpunu udobnost
2. pov. raskošni ljetnikovac, ob. okružen parkom
Onomastika
pr.: Vȉla (200, Osijek, Sisak, Vojnić, Knin, v. i víla), Vȉlotić (Pula), Vȋlović (150, Split, Korčula, Osijek, J Dalmacija, v. i Filip)
Etimologija
lat. villa: poljsko imanje, zaselak, ljetnikovac