Hrvatski jezični portal

vèntīl

vèntīl m 〈G ventíla〉

Izvedeni oblici
jednina
N ventil
G ventila
D ventilu
A ventil
V ventile
L ventilu
I ventilom
množina
N ventili
G ventila
D ventilima
A ventile
V ventili
L ventilima
I ventilima
Definicija
tehn.
1. uređaj koji zatvara ili oslobađa otvor za propuštanje plinova ili tekućina; oduška, zapornica, zatvarač [sigurnosni ventil; redukcijski ventil; usisni ventil; ispušni ventil]
2. tehn. u elektrotehnici, naprava koja dopušta prolaz struje samo u jednom smjeru kod ispravljača i izmjenjivača
3. glazb. sprava pomoću koje se mehaničkim putem na limenim puhaćim instrumentima mogu izvoditi pored tzv. prirodnih tonova i svi ostali tonovi kromatskim redom
4. pren. aktivnost koja služi kao razonoda, relaksacija od svakodnevnih napora ili kao nadomjestak zbog nepostojanja nekih događanja