verifikácija
verifikácija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | verifikacija |
| G | verifikacije |
| D | verifikaciji |
| A | verifikaciju |
| V | verifikacijo |
| L | verifikaciji |
| I | verifikacijom |
| množina | |
| N | verifikacije |
| G | verifikacija |
| D | verifikacijama |
| A | verifikacije |
| V | verifikacije |
| L | verifikacijama |
| I | verifikacijama |
Definicija
| 1. | potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera |
| 2. | način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega |
Sintagma
∆ interpersonalna verifikacija fil. lingv. stav koji prosuđuje odnos istine i neistine u ovisnosti prema slaganju sugovornika, npr. »neka je tvrdnja istinita ako bi to potvrdio svaki čovjek koji nije ni zlonamjeran ni nenormalan«;
načelo verifikacije fil. iskazi imaju smisao ukoliko se mogu načelno provjeriti; načelo verifikacije temelj je za oblikovanje znanosti
načelo verifikacije fil. iskazi imaju smisao ukoliko se mogu načelno provjeriti; načelo verifikacije temelj je za oblikovanje znanosti
Etimologija
✧ vidi verificírati
