verificírati
verificírati dv. 〈prez. verifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. verifìcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| verificirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | verificiram |
| 2. | verificiraš |
| 3. | verificira |
| množina | |
| 1. | verificiramo |
| 2. | verificirate |
| 3. | verificiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | verificirat ću |
| 2. | verificirat ćeš |
| 3. | verificirat će |
| množina | |
| 1. | verificirat ćemo |
| 2. | verificirat ćete |
| 3. | verificirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | verificirah |
| 2. | verificiraše |
| 3. | verificiraše |
| množina | |
| 1. | verificirasmo |
| 2. | verificiraste |
| 3. | verificirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | verificirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | verificirao sam |
| 2. | verificirao si |
| 3. | verificirao je |
| množina | |
| 1. | verificirali smo |
| 2. | verificirali ste |
| 3. | verificirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam verificirao |
| 2. | bio si verificirao |
| 3. | bio je verificirao |
| množina | |
| 1. | bili smo verificirali |
| 2. | bili ste verificirali |
| 3. | bili su verificirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | verificiraj |
| množina | |
| 1. | verificirajmo |
| 2. | verificirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| verificirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| verificiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| verificirao, verificirala, verificiralo | |
| verificirali, verificirale, verificirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| verificiran, verificirana, verificirano | |
| verificirani, verificirane, verificirana | |
Definicija
| 1. | potvrditi/potvrđivati istinu svjedočeći ili iznoseći dokaze |
| 2. | ovjeriti/ovjeravati [verificirati potpise kod bilježnika; verificirati zastupnički mandat] |
| 3. | provjeriti/provjeravati točnost, sigurnost, preciznost čega, prihvatiti/prihvaćati neku misao, pretpostavku, podatak i sl. kao istinitu; potvrditi/potvrđivati |
Etimologija
✧ njem. verifizieren ← srlat. verificare
