velìčati
velìčati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| veličati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | veličam |
| 2. | veličaš |
| 3. | veliča |
| množina | |
| 1. | veličamo |
| 2. | veličate |
| 3. | veličaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | veličat ću |
| 2. | veličat ćeš |
| 3. | veličat će |
| množina | |
| 1. | veličat ćemo |
| 2. | veličat ćete |
| 3. | veličat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | veličah |
| 2. | veličaše |
| 3. | veličaše |
| množina | |
| 1. | veličasmo |
| 2. | veličaste |
| 3. | veličahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | veličao sam |
| 2. | veličao si |
| 3. | veličao je |
| množina | |
| 1. | veličali smo |
| 2. | veličali ste |
| 3. | veličali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam veličao |
| 2. | bio si veličao |
| 3. | bio je veličao |
| množina | |
| 1. | bili smo veličali |
| 2. | bili ste veličali |
| 3. | bili su veličali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | veličaj |
| množina | |
| 1. | veličajmo |
| 2. | veličajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| veličajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| veličao, veličala, veličalo | |
| veličali, veličale, veličala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| veličan, veličana, veličano | |
| veličani, veličane, veličana | |
Definicija
uzdizati, uzvisivati, jako slaviti
Etimologija
✧ vidi vèlik
