bȑčkati
bȑčkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brčkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brčkam |
2. | brčkaš |
3. | brčka |
množina | |
1. | brčkamo |
2. | brčkate |
3. | brčkaju |
futur | |
jednina | |
1. | brčkat ću |
2. | brčkat ćeš |
3. | brčkat će |
množina | |
1. | brčkat ćemo |
2. | brčkat ćete |
3. | brčkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brčkah |
2. | brčkaše |
3. | brčkaše |
množina | |
1. | brčkasmo |
2. | brčkaste |
3. | brčkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brčkao sam |
2. | brčkao si |
3. | brčkao je |
množina | |
1. | brčkali smo |
2. | brčkali ste |
3. | brčkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brčkao |
2. | bio si brčkao |
3. | bio je brčkao |
množina | |
1. | bili smo brčkali |
2. | bili ste brčkali |
3. | bili su brčkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brčkaj |
množina | |
1. | brčkajmo |
2. | brčkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
brčkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brčkao, brčkala, brčkalo | |
brčkali, brčkale, brčkala |
1. | (što) miješati po vodi čime, najviše bez suvislih i cjelovitih kretnji, tako da se čuje time izazvani šum vode |
2. | (se) valjati se u vodi (ob. plićaku) |