Hrvatski jezični portal

víno

víno sr 〈N mn -a〉

Izvedeni oblici
jednina
N vino
G vina
D vinu
A vino
V vino
L vinu
I vinom
množina
N vina
G vina
D vinima
A vina
V vina
L vinima
I vinima
Definicija
1. alkoholno piće dobiveno vrenjem soka grožđa [domaća vina; ova vina]
2. (prid. + mn) nadređeni (širi) pojam u pridjevu označuje opće svojstvo prema pojedinačnim svojstvima pojedinog vina [slavonska vina; dalmatinska vina; laka vina; kisela vina]
Sintagma
arhivsko vino staro vino, ono koje mora odležati u boci prema propisima i zakonima raznih zemalja (obično 3 godine);
cijelo vino vino bez dodavanja vode, nerazblaženo vino;
čuveno vino vino izvrsne kakvoće;
misno vino vino koje se upotrebljava na misi;
mlado, novo vino tek otočeno vino;
pečeno vino lokal. reg. vino desertnog tipa, tzv. likerno vino, koje se dobije ukuhavanjem masta kao dodatka;
staro vino odležano vino;
stolno vino standardno vino, vino za svakodnevnu upotrebu, konzumno;
suho vino umjereno oporo, bijelo vino;
tanko vino vino koje sadrži mali postotak alkohola;
tvrdo (kompaktno) vino vino s manjom količinom kiselina, a većom drugih sastojaka (tanina)
Frazeologija
tko vino večera vodu ruča posl. poslije večeri ili noći uz vino sutradan se žeđa;
uz vino za ono što se odigralo u društvu koje je pilo vino, uz čašu vina
Onomastika
pr. (prema zanimanju, nadimačka): Vìnarić (Slavonski Brod, Osijek), Vinòpija (Zagreb), Vinovẕškī (Ozalj, Karlovac, Virovitica, Turopolje, Pula)
top. (naselja): Vȉnagora (Pregrada, 75 stan.), Vinárec (Križevci, 217 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. vino (rus. vinó, polj. wino) ← germ.lat. vinum