Vìncent
Vìncent
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | iz Kastva (15. st.), hrv. slikar, najpoznatiji predstavnik tzv. mekog stila u kasnogotičkom zidnom slikarstvu, 1474. oslikao crkvu Sv. Marije na Škrilinama kod Berma (Mrtvački ples, Poklonstvo kraljeva) |
Onomastika
♦ m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Vìcēncij; hip.: Bénce, Cénko, Více (Dalmacija), Vȉcko, Vȉncek (Zagorje), Vȋnko; Vȋnka ž. os. ime
◊ pr.: Bèncarić (100, Vrbovec, moguće preklapanje s v. Benedikt), Bénce (110, Međimurje, Slavonija, v. i Benedikt), Cȇnčić (Delnice), Cȅnić (Vinkovci, I Slavonija), Cénko (120, Čakovec, Podravina), Cènkōvčan (120, Ðurđevac), Fȉc (100, Čakovec), Fȉcko (Ivanec), Fìcović (Dubrovnik), Fȉčko (190, Koprivnica, Ðurđevac), Fȉsković (Split), Vȉcān (Imotski, I Slavonija, Zagreb), Vìcelić (Korčula, Split, Dubrovnik), Vicencínović (Dubrovnik, Split, Korčula), Vȉckić (Labin), Vȉckov (Split, Zagreb, Bjelovar), Vȉcković (370, Zadar, Dvor, sred. Dalmacija, Benkovac, v. i Vitomir), Vȉć (Županja, I Slavonija), Vȉćān (Dubrovnik), Vìćēntić (Vukovar, Turopolje), Vićentíjević (Međimurje, Gospić, Metković), Vìncan (Slavonski Brod, Primorje, Istra), Vìncar (Kutina, Turopolje), Vìnce (Zagreb, Baranja, I Slavonija, Rab), Vìncek (1420, Varaždin, Zagorje, Podravina, Međimurje), Vincéković (330, Varaždin, Z Slavonija, Prigorje), Vìncelj (430, Krapina, Zagorje, Bjelovar, Našice), Vincèljāk (Vinceljȃk) (Krapina, Ivanić Grad), Vìnceljek (Krapina, Zagreb, I Slavonija), Vìncent (Novska), Vìncer (Požega, I Slavonija), Vìncetić (670, Županja, I Slavonija, Međimurje, Nova Gradiška), Vȋnčić (470, Sinj, Banovina, I Slavonija, Split, Zagreb), Vȋnko (250, Međimurje, Zabok, Zagreb, Pula), Vȋnković (2000, Međimurje, Posavina, Podravina)
◊ top. (naselja): Vȋnkovačkī Bánovci (Vinkovci, 255 stan.), Vȋnkovec (Vrbovec, 185 stan.)
◊ pr.: Bèncarić (100, Vrbovec, moguće preklapanje s v. Benedikt), Bénce (110, Međimurje, Slavonija, v. i Benedikt), Cȇnčić (Delnice), Cȅnić (Vinkovci, I Slavonija), Cénko (120, Čakovec, Podravina), Cènkōvčan (120, Ðurđevac), Fȉc (100, Čakovec), Fȉcko (Ivanec), Fìcović (Dubrovnik), Fȉčko (190, Koprivnica, Ðurđevac), Fȉsković (Split), Vȉcān (Imotski, I Slavonija, Zagreb), Vìcelić (Korčula, Split, Dubrovnik), Vicencínović (Dubrovnik, Split, Korčula), Vȉckić (Labin), Vȉckov (Split, Zagreb, Bjelovar), Vȉcković (370, Zadar, Dvor, sred. Dalmacija, Benkovac, v. i Vitomir), Vȉć (Županja, I Slavonija), Vȉćān (Dubrovnik), Vìćēntić (Vukovar, Turopolje), Vićentíjević (Međimurje, Gospić, Metković), Vìncan (Slavonski Brod, Primorje, Istra), Vìncar (Kutina, Turopolje), Vìnce (Zagreb, Baranja, I Slavonija, Rab), Vìncek (1420, Varaždin, Zagorje, Podravina, Međimurje), Vincéković (330, Varaždin, Z Slavonija, Prigorje), Vìncelj (430, Krapina, Zagorje, Bjelovar, Našice), Vincèljāk (Vinceljȃk) (Krapina, Ivanić Grad), Vìnceljek (Krapina, Zagreb, I Slavonija), Vìncent (Novska), Vìncer (Požega, I Slavonija), Vìncetić (670, Županja, I Slavonija, Međimurje, Nova Gradiška), Vȋnčić (470, Sinj, Banovina, I Slavonija, Split, Zagreb), Vȋnko (250, Međimurje, Zabok, Zagreb, Pula), Vȋnković (2000, Međimurje, Posavina, Podravina)
◊ top. (naselja): Vȋnkovačkī Bánovci (Vinkovci, 255 stan.), Vȋnkovec (Vrbovec, 185 stan.)
Etimologija
✧ lat. Vincentius ← vincens: koji pobjeđuje, usp. Viktor
