víriti
víriti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| viriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | virim |
| 2. | viriš |
| 3. | viri |
| množina | |
| 1. | virimo |
| 2. | virite |
| 3. | vire |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | virit ću |
| 2. | virit ćeš |
| 3. | virit će |
| množina | |
| 1. | virit ćemo |
| 2. | virit ćete |
| 3. | virit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | virah |
| 2. | viraše |
| 3. | viraše |
| množina | |
| 1. | virasmo |
| 2. | viraste |
| 3. | virahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | virio sam |
| 2. | virio si |
| 3. | virio je |
| množina | |
| 1. | virili smo |
| 2. | virili ste |
| 3. | virili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam virio |
| 2. | bio si virio |
| 3. | bio je virio |
| množina | |
| 1. | bili smo virili |
| 2. | bili ste virili |
| 3. | bili su virili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | viri |
| množina | |
| 1. | virimo |
| 2. | virite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vireći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| virio, virila, virilo | |
| virili, virile, virila | |
Definicija
| 1. | (u što) gledati skriven, zadovoljavati znatiželju iz prikrajka, sa skrovita mjesta |
| 2. | (iz čega) pomaljati se, stršati, djelomično izlaziti na površinu |
Frazeologija
⃟ ispod mire tri vraga (đavola) vire posl. za onoga koji je naizgled miran, ustvari vrag, vragolan
Etimologija
✧ ≃ v. vir (zbog poistovjećivanja vira s okom)
