Tìtōn
Tìtōn m 〈G Titóna〉
Definicija
mit. muž božice zore Eos koja je od Zeusa za Titona izmolila besmrtnost, ali je zaboravila tražiti i vječnu mladost, pa je Titon ostario, skvrčio se i smanjio; naposljetku se pretvorio u cvrčka (ili cikadu) [star kao Titon]
