tȍbe
tȍbe m
Definicija
isl.
| 1. | čin kojim se tko pokaje, zamoli oprost (od Boga); pokajanje, tevba |
| 2. | zavjet [tobe činiti obećati (Bogu) da se grijeh neće ponoviti] |
Etimologija
✧ tur. tōvbe ← arap.
