Hrvatski jezični portal

tȋp

tȋp m 〈N mn típovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N tip
G tipa
D tipu
A tip
V tipe
L tipu
I tipom
množina
N tipovi
G tipova
D tipovima
A tipove
V tipovi
L tipovima
I tipovima
Definicija
1. osnovni oblik koji je zajednički nekoj grupi predmeta i pojava po kojem se razlikuju od drugih; obrazac, uzorak, model [tip gradnje kuće; kuća primorskog tipa]
2. a. onaj koji se odlikuje bitnim svojstvima unutar iste vrste; izraziti predstavnik određene vrste ili sloja ljudi b. knjiž. uopćen lik koji sadrži neka bitna obilježja određenoga čovjeka [česti Ujevićevski tip]
3. biol. podvrsta u svrstavanju organizama, živih bića; subspecies
4. pren. pejor. a. prepredenjak b. sumnjiv čovjek; tipus
Sintagma
dinarski tip 1. onaj koji je tipičan za Dinaride 2. onaj koji izgleda poput ljudi s planina (visok, jak, koščat); gorštak;
mediteranski tip onaj koji se ponaša sukladno predodžbi o tipičnom stanovniku Mediterana, otvoren i naglašeno emocionalan;
sportski tip onaj koji držanjem i vanjštinom, posebno tjelesnom građom (mišićavost, vitkost, spretnost i sl.) ima odlike sportaša
Etimologija
grč. týpos: lik, slika; trag, otisak; typikós: dojmljiv; primjeren