Hrvatski jezični portal

tìtan

tìtan m

Izvedeni oblici
jednina
N titan
G titana
D titanu
A titan
V titane
L titanu
I titanom
Definicija
1. (Titani) (mn) mit. šest divovskih sinova i šest kćeri boga neba Urana i božice Zemlje Geje; živjeli su na nebu i čuvali očevo prijestolje; na majčin nagovor jedan od sinova, Kron, svrgnuo je Urana, a potom je Kronov sin Zeus u strašnoj desetogodišnjoj olimpskoj borbi dokončao vladavinu Titana
2. pren. div, gorostas
3. (Titan) astron. najveći Saturnov satelit
Etimologija
grč. Titán