tìmār
tìmār m 〈G timára〉
jednina | |
---|---|
N | timar |
G | timara |
D | timaru |
A | timara |
V | timare |
L | timaru |
I | timarom |
množina | |
N | timari |
G | timara |
D | timarima |
A | timare |
V | timari |
L | timarima |
I | timarima |
1. | pov. posjed dobiven kao nadarbina vezana uz osobu i zasluge u Osmanskom Carstvu; u načelu se nije mogao naslijediti |
2. | reg. a. njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja b. nastojanje oko čega; briga, njega |