Hrvatski jezični portal

tìmār

tìmār m 〈G timára〉

Izvedeni oblici
jednina
N timar
G timara
D timaru
A timara
V timare
L timaru
I timarom
množina
N timari
G timara
D timarima
A timare
V timari
L timarima
I timarima
Definicija
1. pov. posjed dobiven kao nadarbina vezana uz osobu i zasluge u Osmanskom Carstvu; u načelu se nije mogao naslijediti
2. reg. a. njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja b. nastojanje oko čega; briga, njega
Onomastika
pr. (etnici ili nadimačka): Timárac (140, Požega, Sisak, Zagreb, Nova Gradiška, Osijek), Tìmarić (Valpovo)
top. (naselje): Timárci (Sisak, 366 stan.)
Etimologija
tur.arap. timār: njegovanje bolesnika