Hrvatski jezični portal

tȉkva

tȉkva ž 〈G mn tȉkāvā/-ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N tikva
G tikve
D tikvi
A tikvu
V tikvo
L tikvi
I tikvom
množina
N tikve
G tikava / tikva / tikvi
D tikvama
A tikve
V tikve
L tikvama
I tikvama
Definicija
1. bot. a. jednogodišnja vrtna biljka iz istoimene porodice s više vrsta (obična t. Lagenaria vulgaris) b. v. bundeva
2. razg. pejor. loš plod bez okusa (jabuke, kruške)
3. pejor. a. glupa osoba, prazna glava [prazna tikva] b. glava okrugla oblika
4. žarg. karo u garnituri tzv. mađarskih karata
Frazeologija
puhati u jednu (istu) tikvu s kim slagati se u mišljenjima i postupcima s kim, puhati u isti rog;
pukla tikva iron. raspalo se prijateljstvo, prekinuli se dobri odnosi;
sabiti (koga) u tikvu umanjiti, potamniti čiju slavu, ušutkati koga nadmoćnošću (znanjem, oponiranjem i sl.);
tko s đavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju posl. tko se udruži s lošom osobom upada u nevolje
Onomastika
pr. (nadimačka, v. tikva (3) i etnici): Tȉkvan (Orahovica), Tikvènjāk (Tikvenjȃk) (Zlatar Bistrica, Zagreb), Tȉkveša (Dubrovnik, Crikvenica), Tȉkvica (Dubrovnik, Zagreb), Tikvìckī (Osijek, Pula), Tȉkvić (140, Vinkovci, Zagreb, Županja)
top. naselje: Tȉkveš (Beli Manastir, 73 stan.)
Etimologija
prasl. *tyky (rus. týkva, polj. tykwa)