Hrvatski jezični portal

tȍčka

tȍčka ž 〈D L -čki, G mn -čākā〉

Izvedeni oblici
jednina
N točka
G točke
D točki / točci
A točku
V točko
L točki / točci
I točkom
množina
N točke
G točaka / točka / točki
D točkama
A točke
V točke
L točkama
I točkama
Definicija
1. a. jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija [koordinate točke] b. mjesto [točka sastajanja]
2. lingv. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke [staviti točku]
3. pren. a. ono što je vrlo malo, pa time nalikuje na točku b. često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog stajališta, odredišta [kritična točka; krizna točka; mrtva točka; slaba točka]
4. (+ potenc.) znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari i sl.
5. brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl. [točka dnevnog reda]
Sintagma
dodirna točka zajednička crta, zajednička pojedinost;
prijelomna točka prekretnica;
točka gledišta gledište, stav
Frazeologija
dovesti na mrtvu točku zaustaviti bez izgleda na nastavak, dovesti u bezizlaznu situaciju;
i točka završetak teksta koji kaže da se više ne namjerava ništa reći; i dosta, i gotovo, i to je sve;
pokrenuti s mrtve točke početi djelovati nakon dugog čekanja, nakon što se dugo nije radilo, nakon predugog mirovanja ili odsutnosti inicijative i djelovanja, napokon se pokrenuti, najzad početi raditi;
staviti točku (na što) prekinuti s čim, obustaviti;
staviti točku na i završiti što
Etimologija
rus. tóčka ≃ v. taknuti