Hrvatski jezični portal

tȏn

tȏn m 〈N mn tónovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N ton
G tona
D tonu
A ton
V tone
L tonu
I tonom
množina
N tonovi
G tonova
D tonovima
A tonove
V tonovi
L tonovima
I tonovima
Definicija
1. a. fiz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastičnog tijela i u kojem se razlikuju visina, jačina, boja i trajanje b. karakteristična kvaliteta i boja nekog glazbala ili ljudskog glasa [raspjevani ton gitare]
2. lik. svojstvo i nijansa boje [topli ton; hladni ton]
3. način govora ili obraćanja, ophođenja u društvu [majčinski ton; odrješit ton]
Sintagma
međunarodni ton term. izvorna zvučna kulisa (bez glasa komentatora, glumaca i sl.), IT-band;
ton-film zast. zvučni film, opr. nijemi film, v. nijem Δ;
ton-kino zast. kinematograf u kojem se izvode tonfilmovi;
ton-majstor snimatelj glazbenih izvedbi za radio i drugu reprodukciju te glazbe, govora i šumova za filmove i TV-programe; tonac;
ton-mikspult tehn. elektroakustički uređaj za miješanje (usklađivanje) više zvučnih ili tonskih signala i za mijenjanje njihovih akustičkih svojstava;
ton-operater stručna osoba koja rukuje uređajima i opremom za snimanje, reprodukciju i presnimavanje zvuka ili tona u specijaliziranim prostorima;
ton-redaktor stručnjak koji uređuje zvučni signal za određeni način njegove prezentacije;
ton-režiser visokokvalificirana osoba specijalizirana za oblikovanje zvučnog izraza maksimalne složenosti i vrhunske kvalitete;
ton-skript osnovni tehnološki element u proizvodnji zvučnog filma u kojem je pobliže razrađen sadržaj zvukovnog izraza filma;
ton-studio skup posebno izgrađenih i opremljenih prostora namijenjenih snimanju zvuka za film
Frazeologija
biti u tonu (s čim) biti u skladu (s čim);
da (va)ti ton odrediti, određivati stil, smjer, način čega
Etimologija
grč. tónos; tonikós: toničan