tȅpati
tȅpati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tepati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tepam |
| 2. | tepaš |
| 3. | tepa |
| množina | |
| 1. | tepamo |
| 2. | tepate |
| 3. | tepaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tepat ću |
| 2. | tepat ćeš |
| 3. | tepat će |
| množina | |
| 1. | tepat ćemo |
| 2. | tepat ćete |
| 3. | tepat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tepah |
| 2. | tepaše |
| 3. | tepaše |
| množina | |
| 1. | tepasmo |
| 2. | tepaste |
| 3. | tepahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tepao sam |
| 2. | tepao si |
| 3. | tepao je |
| množina | |
| 1. | tepali smo |
| 2. | tepali ste |
| 3. | tepali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tepao |
| 2. | bio si tepao |
| 3. | bio je tepao |
| množina | |
| 1. | bili smo tepali |
| 2. | bili ste tepali |
| 3. | bili su tepali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tepaj |
| množina | |
| 1. | tepajmo |
| 2. | tepajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tepajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tepao, tepala, tepalo | |
| tepali, tepale, tepala | |
Definicija
| 1. | () izgovarati glasove kao dijete kad počinje govoriti |
| 2. | (komu) nadijevati riječi odmila, nježno govoriti kome (ob. djeci) |
| 3. | v. tepsti (1b) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, usp. Mucavac, Mucalo, Tartaglia, ← tal.): Tȅpavac (350, Slunj, Zagreb, Vukovar, Rijeka, Korenica), Tepávčević (Rijeka, Dubrovnik)
Etimologija
✧ prasl. *tepǫ, *teti: udarati (rus. teptí, češ. tepati), lit. tepti: podmazati
