tènōr
tènōr m 〈G tenóra〉
jednina | |
---|---|
N | tenor |
G | tenora |
D | tenoru |
A | tenor |
V | tenore |
L | tenoru |
I | tenorom |
množina | |
N | tenori |
G | tenora |
D | tenorima |
A | tenore |
V | tenori |
L | tenorima |
I | tenorima |
1. | glazb. a. najviši muški glas [dramski (herojski) tenor; lirski tenor] b. meton. pjevač takva glasa |
2. | pren. razg. ono što tko najviše naglašava (u izlaganju, tekstu itd.) |
3. | pov. glazb. a. oznaka za ton u gregorijanskoj glazbi na kojem se pjeva većina slogova, ob. dominanta modusa b. u ranoj vokalnoj polifoniji naziv za dionicu koja donosi osnovnu melodiju djela c. naziv temeljnog napjeva polifonog djela |
4. | glazb. bliža oznaka za instrument koji u određenoj instrumentalnoj grupi odgovara tenorskom registru ljudskoga glasa [tenor-klarinet; tenor-rog] |