tèhnika
tèhnika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tehnika |
| G | tehnike |
| D | tehnici |
| A | tehniku |
| V | tehniko |
| L | tehnici |
| I | tehnikom |
| množina | |
| N | tehnike |
| G | tehnika |
| D | tehnikama |
| A | tehnike |
| V | tehnike |
| L | tehnikama |
| I | tehnikama |
Definicija
| 1. | ukupnost praktičnih sredstava prilagođenih postizanju nekog cilja [tehnika rada na rječniku] |
| 2. | poseban postupak koji se upotrebljava da bi se izvela neka konkretna operacija, da bi se neki materijalni predmet proizveo ili prilagodio funkciji |
| 3. | skup svih sredstava za rad i radnih procesa koji služe u proizvodnji [naša je tehnika posve zastarjela] |
| 4. | način korištenja materijala, strojeva i oruđa; postupci koji se primjenjuju pri izradi umjetničkog djela, obrtničkog, industrijskog i dr. proizvoda [slikarska tehnika; grafička tehnika] |
| 5. | a. vještina, izvježbanost u obavljanju nekog posla; način rada, postupak u radu uopće [tehnika vožnje] b. sport najefikasniji način izvođenja pokreta koji dovodi do optimalnih rezultata [tehnika skoka preko prepona; tehnika štopanja lopte u nogometu i sl.] |
| 6. | mehanizacija |
| 7. | u žargonu ilegalnih komunističkih partija tajne tiskare i njihovo osoblje, služba tiskanja propagandnog materijala i krivotvorenih dokumenata potrebnih ilegalcima |
Sintagma
∆ bijela tehnika kućanski aparati (ob. bijele boje, kao hladnjaci, štednjaci itd.)
Frazeologija
⃟ tehnika narodu 1. pov. politička parola 1945. kao predodžba i dio programa industrijalizacije 2. (u šali) u neposrednoj situaciji kao konstrukcija da je korisnije poslužiti se alatom, pomagalom ili tehničkom dosjetkom nego raditi golim rukama 3. (kao konstrukcija da alat nije dobar, tehnika ne pomaže i sl.)
Etimologija
✧ grč. tekhnikós: umjetan ≃ tékhnē: umijeće, vještina
