tȅgliti
tȅgliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -gljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tegliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | teglim |
| 2. | tegliš |
| 3. | tegli |
| množina | |
| 1. | teglimo |
| 2. | teglite |
| 3. | tegle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | teglit ću |
| 2. | teglit ćeš |
| 3. | teglit će |
| množina | |
| 1. | teglit ćemo |
| 2. | teglit ćete |
| 3. | teglit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tegljah |
| 2. | tegljaše |
| 3. | tegljaše |
| množina | |
| 1. | tegljasmo |
| 2. | tegljaste |
| 3. | tegljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | teglio sam |
| 2. | teglio si |
| 3. | teglio je |
| množina | |
| 1. | teglili smo |
| 2. | teglili ste |
| 3. | teglili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam teglio |
| 2. | bio si teglio |
| 3. | bio je teglio |
| množina | |
| 1. | bili smo teglili |
| 2. | bili ste teglili |
| 3. | bili su teglili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tegli |
| množina | |
| 1. | teglimo |
| 2. | teglite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tegleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| teglio, teglila, teglilo | |
| teglili, teglile, teglila | |
Definicija
| 1. | (što) a. vući kola u zaprezi (o zaprežnoj životinji); voziti vukući za sobom b. premještati teret vukući ga po zemlji (izravno, na vozilu ili na lađi) |
| 2. | () pren. raditi bez odmora teške poslove; rintati, dirinčiti |
Etimologija
✧ vidi tȇg
