Hrvatski jezični portal

tàraba

tàraba ž 〈G mn tȁrābā〉

Izvedeni oblici
jednina
N taraba
G tarabe
D tarabi
A tarabu
V tarabo
L tarabi
I tarabom
množina
N tarabe
G taraba
D tarabama
A tarabe
V tarabe
L tarabama
I tarabama
Definicija
reg. (+ srp.) drveni plot oko seoskog imanja ili dvorišta
Frazeologija
crknuti kao pas uz tarabu završiti svoj život kao bijednik, usamljen i napušten, crknuti za plotom
Onomastika
pr. (nadimačko): Tȁrabić (110, Glina, Karlovac, Virovitica, Garešnica)
Etimologija
tur. taraba ← arap. daraba̔