tautològija
tautològija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tautologija |
| G | tautologije |
| D | tautologiji |
| A | tautologiju |
| V | tautologijo |
| L | tautologiji |
| I | tautologijom |
| množina | |
| N | tautologije |
| G | tautologija |
| D | tautologijama |
| A | tautologije |
| V | tautologije |
| L | tautologijama |
| I | tautologijama |
Definicija
| 1. | retor. stilska figura u kojoj se, radi isticanja, jedna za drugom nižu riječi istog ili vrlo sličnog značenja [i lijepa i zgodna] |
| 2. | preobilje u izražavanju koje nalazi opravdanje u prirodi jezika [kiša kiši; stara baba; vući za sobom; prekriven odozgo] |
| 3. | a. izjava koja je uvijek istinita jer uključuje sve logičke mogućnosti, označavanje istoga istim b. log. logička formula koja je istinita bez obzira na to koje vrijednosti istinitosti dobivaju varijable u toj formuli |
Sintagma
∆ nepotpuna tautologija ponavljanje riječi kod kojih je nastala razlika u značenju [pokušaj atentata: atentat = pokušaj]
Etimologija
✧ lat. tautologia ← grč. tautología ≃ tauto- + -logija
